|
|
Sponzori
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Povijest kluba
27. lipnja 1964. godine je u Osijeku, na prijedlog Inicijativnog odbora, sazvana osnivačka Skupština prvog judo kluba u Slavoniji i Baranji. Osnivačkoj skupštini je bilo nazočno četrdeset članova. Od četiri predložena imena kluba, prihvaćen je naziv "Mladost". Pod tim imenom i danas djeluje judo klub u Osijeku. Prvi predsjednik kluba je bio Franjo Prutki, a prvi trener Ernest Roth. Već naredne godine Klub je organizirao prvo javno natjecanje u Osijeku - bio je to prijateljski susret s JK “Zagreb” iz Zagreba.
Tijekom svog postojanja klub nikada nije prestao s radom iako je imao značajnijih poteškoća u radu, čak i za vrijeme Domovinskog rata 1991-94. njegovi članovi organizirano nastupaju u malobrojnim natjecanjima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Klub je nekoliko puta bio organizator državnih i regionalnih prvenstava te kup natjecanja od kojih su neki bili i s međunarodnim sudjelovanjem. Klub sudjeluje na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima s kojih ponekad donosi zlatne, srebrne ili brončane medalje (Mađarska, Italija, Austrija, Slovenija, Velika Britanija). Posebno treba istaknuti prijateljske veze slavonskih klubova pri čijim je osnivanjima uvijek sudjelovao i Judo klub "Mladost" Osijek. Prijateljske veze Klub je imao s klubovima u Pečuhu u Mađarskoj, u Pforzheimu u Njemačkoj i u Beču u Austriji.
Mnogi su u Klubu obavljali trenerske poslove, no oni koji su najdulje taj posao obavljali svih ovih godina bili su Vjekoslav Sulić, Vladimir i Mladen Pavlovsky, Stanislav i Vera Volenik, Željko Damjanić, Zdenko Šmit, Blaženko Krček, Željko Popović, Anto Prgomet, Darko Barjaktarević, Žarko Uglješić i dr. Potrebno je napomenuti da su treneri najčešće obavljali i poslove predsjednika ili tajnika Kluba. Uvijek se radilo s više uzrasnih skupina, no prevladavale su mlađe skupine što je opravdalo i ime Kluba.
Natjecateljski uspjesi bili su prisutni osobito u ženskoj konkurenciji. Ženska sekcija počinje s radom od 1968. Treba istaknuti prva mjesta na prvenstvima Jugoslavije Vere Bučanović-Volenik u teškoj kategoriji (1974) i Jasne Vrkić-Špoljarić u lakoj kategoriji (1976). Vera Bučanović-Volenik je i stalna reprezentativka Jugoslavije od 1969. do 1974. kada je nastupala i na prvim europskim judo kupovima za žene - primjerice 1974. na međunarodnom prvenstvu Velike Britanije. Značajnije rezultate na državnim prvenstvima polučili su i Blaženka Smaić, Đurđica Dragović, Slavica Matijević, Sanja Toth, Dušica Cvetkovski i dr. Nakon Domovinskog rata i dijelom tijekom rata stasaju nove, mlađe osvajačice medalja s državnih prvenstava: Jelena Vuković, Katarina Potnek, Marija Birtić, Nataša Danilović koje i u Prvoj hrvatskoj judo ligi 1996. osvajaju treće mjesto s jednakim brojem bodova kao i drugoplasirani klub.
U muškoj konkurenciji značajnije natjecateljske uspjehe i medalje sa državnih i republičkih natjecanja klubu su donosili: Mladen Pavlovsky, Stanislav Volenik, Vjekoslav Sulić, Željko Damjanić, Tihomir Zinaić, Slavko i Zdenko Šmit, Zvonko Horvat, Bruno Podlavicky, Drago Pušić, Boris Gržetić, Blaženko Krček, Tihomir Zinaić, Trpimir Gotal, Milan Kovjanić, Darko Barjaktarević, Damir Alebić, Tomica Gilih, Anto Prgomet, Damir Bisaga, Goran Zorić i dr. Vojo Vujević, trener reprezentacije Hrvatske u 1997. godini, osvajač medalja s europskih i svjetskih natjecanja, svoje je prve korake u judu napravio upravo u Judo klubu “Mladost” Osijek. Poslije Domovinskog rata Goran Damjanić, Bernard Đumić, Davor Rožac, Aleksandar Bulut i Zoran Malečić nastavljaju tradiciju osječkog juda.
Osobitu se pažnju poklanja radu sa širokim pučanstvom obrazujući ih u samoobrani i vještini borenja s oružjem i bez njega. U Klubu je aktivno djelovala sekcija za karate, a 1968. se odvaja u samostalni klub. 1970. i 1971. Klub organizira Festival borilačkih vještina te gotovo svake godine sudjeluje u masovnim manifestacijama, a posebnim akcijama propagira borilačke vještine, osobito judo. Aktivno, u vidu tečajeva i treninga, pomagao je Hrvatskoj vojsci, a vrlo uspješno surađuje i s policijom. Osnovica rada u klubu je uvijek činio edukativni i odgojni rad te napredak u tehnikama juda iz kojih su natjecateljski rezultati došli kao dio ukupnog zalaganja svih članova. U Klubu je radilo četrdesetak majstora juda i završenih školovanih trenera te desetak sudaca koji su u sudačkom zvanju postizali vrlo visoke kategorizacije. Klub u prosjeku ima 100 članova koji manje ili više aktivno treniraju judo. Taj se broj tijekom godina mijenjao od četrdesetak do dvije stotine. Klub je djelovao u mnogim prostorima u gradu, no najviše je bio vezan za školske dvorane gdje je osnivač mnogih školskih sekcija za judo. Stalno postavljen tatami (strunjača za judo) je jedan od osnovnih preduvjeta razvoja ovog nadasve atraktivnog i interesantnog sporta. Judo klub “Mladost” je na žalost samo tijekom dvije sezone svog postojanja imao tako postavljen tatami da odgovara ovom sportu. Gotovo sve uspjehe postigli su članovi Judo kluba “Mladost” radeći s puno entuzijazma u improviziranim prostorima.
Popović, Ž. (1998.): Povijest osječkog juda. - Izvadak iz (neobjavljenog!) teksta priređenog za knjigu: Živaković-Kerže, Z. (ur.), Povijest sporta grada Osijeka. Gradsko poglavarstvo Osijek; Hrvatski institut za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod; Društvo za hrvatsku povijesnicu, Osijek, 1998.
Od osnutka do danas gotovo je nemoguće nabrojati sve osobe, događanja ili sportske rezultate koje su svojim entuzijazmom i marljivim radom ostvarili članovi Kluba. U novijem razdoblju judo se i dalje s novim zamahom razvija u okrilju Judo kluba Mladost o čemu možete čitati na internetskim stranicama.
